Lijepa vijest stiže od vlč. Matije Vonića, župnika župe Draškovec.
U arhivu Zagrebačke nadbiskupije pronađena je orginalna Zavjetna povelja iz 1760. godine, kojom se grof Althan preko svoga opunomoćenika Georgiusa (Juraja) Oszterhubera zavjetuje da će, ako nestane kuga u Međimurju, sagraditi crkva u znak zahvalnosti cijeloga Međimurja, u čast sv. Roku u selu Draškovec. Kuga je nestala i crkva je sagrađena.
- Taj zaboravljeni Zavjet otkrili smo 22. travnja. Bili smo u posjedu tiskanog zavjeta koji je prepisala i u svoju knjigu stavila Anđela Horvat. Radi se o knjizi "Spomenici arhitekture i likovne umjetnosti u Međimurju" iz 1956.godine. Tu Zavjetnu povelju smo i preveli na hrvatski jezik, ali nismo imali original. Sada je, eto, pronađen – ističe župnik župe Draškovec vlč. Matija Vonić.
Ispod Zavjetne povelje potpis je Sigismunda Nikole Taussya, arhiđakona Bekšinskog i vizitatora, koji potvrđuje da je isprava vijerodostojna i da je učinjena na službeni način.
Zavjet Sv. Roku iz 1760. godine
"Nižepotpisani opunomoćeni upravitelj plemenite gospoštije
čakovečke, pripadajuće Zaladskoj županiji u Međimurju i trenutačni
posjednik ovim objavljujem svima kojih se to tiče, da (sam) nakon
što su proteklih godina i vremena skoro svi dijelovi spomenute
gospoštije, koje je u nekoliko navrata nezaustavljiva stočna kuga
poharala, podnijeli gubitak od više tisuća rogate stoke i jadni narod
dovela u stanje krajnjeg siromaštva. U tom slučaju krajnje nužde,
načinili smo zavjet snažnoj zaštiti sv. Roka u ime cijele
čakovečke gospoštije, da će njemu u čast biti sagrađena javna
kapela. Božja ga je moć doista zaštitila od naleta ovoga silnoga zla
ne samo tada, nego su se od tog vremena svi dijelovi gospoštije
sigurni održali.
Stoga da bi se ispunila ta obveza rečenoga zavjeta u svoje ime i
ime svega okolnjeg naroda te na vječni spomen, pobožna se duha
obvezujem na rečenom posjedu zvanom Draškovec, mojem
sjedištu, podići zidanu kapelu u čast sv. Roka, opskrbiti je nužnom
opremom i uresom revno i uzorno se za nju brinuti i održavati u
doličnom dostojanstvu. U prvom redu u ime preuzvišenog i presvi-
jetlog gospodina grofa, gospodina Mihaela Ivana od Althana, kao
vlasnika cijele spomenute gospoštije i glavnog utemeljitelja i
uzdržavatelja pobožnog dijela, zatim sebe i sve svoje nasljednike,
koliko god ih bude boravilo u rečenom Draškovcu i susjednim
posjedima, obvezujem da vlastitom spremnošću potiču
gospoštijske i moje podanike na učinkovitu potporu s ovom
izričitom odredbom da budu obvezani održavati ono što sam ja
uglavio i odredio s velečasnim gospodinom preloškim župnikom,
da na blagdane svetih Roka, Fabijana i Sebastijana, Vendelina,
Rozalije i Florijana te ostalih sedam blagdana neizostavno isti gospodin
župnik i njegovi nasljednici u službi, uz ostale obveze tijekom
godine, budu dužni u istoj kapeli služiti svečanu misu i ostale
crkvene službe, uz doličnu naknadu za to dobročinstvo. Za
obdržavanje obveza ovoga zavjeta i njegovu nepovredivu stalnost
izdao sam (ovu) ispravu, vlastitom rukom potpisanu i potvrđenu
mojim uobičajenim pečatom.
U povlaštenom trgovištu Legradu,dana 27. svibnja 1760.
Juraj Oszterhuber (vlastitom rukom)"
(Prijevod sa latinskog vlč. Andrija Lukinović, prof.)
| < « | » > |
|---|
