Nizom događanja, u Međimurskoj županiji obilježen je Dan donošenja Rezolucije o odcjepljenju Međimurja od mađarske države. Taj dan obilježava se kao spomendan u Republici Hrvatskoj, koji se obilježava 9. siječnja. Grad Prelog pridružio se obilježavanju ovoga dana polaganjem vijenaca na grob Juraja Lajtmana.
Vodeći ljudi u borbi za pripojenje Hrvatskoj bili su dr. Ivan Novak, otac Kapistran Geci, Andrija Fišer, Vinko Žganec, Stanko Štefok, Franjo Glogovec, dr. Stjepan Vidušić, a među njima je posebno mjesto imao Juraj Lajtman. U Zagrebu je završio bogosloviju, pravne znanosti i gimnaziju. Prvo mjesto Lajtmanovog djelovanja je bio Daruvar u Slavoniji, a nakon toga djeluje u Kotoribi. Lajtman se opirao mađarizaciji i u Kotoribi utemeljio hrvatski pjevački zbor, te razvio široku kulturnu aktivnost među međimurskim Hrvatima. Po Lajtmanovoj ideji osnivaju se i drugi pjevački zborovi u Međimurju. Lajtman, Ivan Kuhar i Ignac Lipnjak su napisali molitvenik „Jezuš, ljubav moja“. Lajtman je htio napisati međimursku školsku bibliju, ali rukopis nikad nije bio tiskan.
Obilježavanju u Prelogu nazočili su saborski zastupnik Darko Horvat, zamjenici župana Međimurske županije Sandra Herman i Josip Grivec, zamjenik predsjednika Skupštine Međimurske županije Dragutin Glavina, predstavnici Matice Hrvatske, Zrinske garde Čakovec, braniteljskih udruga, a prigodno je slovo izrekao gradonačelnik Grada Preloga Ljubomir Kolarek. „Odavanje počasti ljudima koji su pisali hrvatsku povijest dokaz su da ne zaboravljamo njihov značaj. I u današnje vrijeme kada se rodna hrvatska gruda sve manje cijeni njihov je značaj velik. Njihova je povijesna uloga temelj našeg nacionalnog identiteta, dokaz hrvatskog identiteta Međimurja koji se iznova potvrđuje tradicijom, običajima i jezikom, ljubavlju prema Hrvatskoj“, istakao je Kolarek.
TEKST REZOLUCIJE:
U Hrvatskom je narodu u Međimurju od uvijek živjela želja da se politički sjedini sa svojim suplemenicima iste krvi i jezika. Imperijalizam mađarske države, koji je nasilnom mađarizacijom htio od raznih naroda bivše države Ugarske stvoriti jedinstveni i jednojezični mađarski narod,- kao što nije uspio kod ostalih nemađarskih naroda, - tako nije uspio niti kod međimurskih Hrvata. Uzprkos najvećeg nasilja i najžešće mađarizacije ipak je hrvatski narod u Međimurju uščuvao svoj jezik i živu želju za oslobođenje izpod tuđinskog jarma. Kad je pobiedila ideja velikog predsjednika sjeverno-američkih država Wilsona o samoodređenju naroda, osjetili su i međimurski Hrvati da i oni imaju pravo na slobodu i život. Mađarske su vlasti htjele još jednim posljednjim udarcem u klici uništiti ovu težnju naroda za slobodom, te su mnogi sinovi našega naroda morali tu težnju platiti vlastitom krvlju. Ipak je nadošao čas oslobođenja po slavnoj vojsci sinova naše krvi i jezika. Zato danas Hrvati iz cieloga Međimurja, - sakupljeni na javnoj obćoj skupštini, održanoj 9. siječnja 1919. u glavnom mjestu Čakovcu, - pred cielim svietom otvoreno, odlučno, jednodušno i samosvjesno izjavljuju: Za uviek se odcjepljujemo od mađarske države, kojoj smo do sada pripadali samo pod utjecajem sile i protiv svoje volje.
