U Cirkovljanu je svečano proslavljen rođendan trenutno najstarijeg stanovnika Preloga, Bolte Najmana, oca varaždinskog župnika i dekana Stjepana Najmana. U slavlju, koje je predvodio varaždinski biskup Josip Mrzljak, sudjelovali su članovi obitelji te brojni župljani, kao i predstavnici Grada Preloga na čelu s gradonačelnikom Ljubomirom Kolarekom.
Župnik Antun Hoblaj pozdravio je sve nazočne kazavši da su se okupili na radostan, lijep i svečani događaj na blagdan Presvetog Imena Isusovog koji ih je i ovog Božića razveselio svojim dolaskom. Sabrao nas je jedan uistinu prekrasan događaj, a to je proslava 100 godina života župljanina Baltazara Bolte, koji je rođen u vrijeme I. svjetskog rata te je već dan po rođenju bio kršten u župnoj crkvi, rekao je župnik Hoblaj te zahvalio biskupu što je svojim dolaskom počastio slavljenika i njegovu cijenjenu obitelj kako bi zahvalili na životu, i to upravo danas kada je život toliko ugrožen i kada su životi potrebni dragom Međimurju i cijeloj domovini Hrvatskoj. Također je pročitana pjesma "Stoto leto" sa željom da slavljenikove "zmočene roke v molitvi navek nek sklopljene bodu i zahvaljujeju Bogu na ovom stogodišnjem godu". Misno slavlje uveličao je župni zbor župe sv. Jakoba koji je nakon svete mise izveo nekoliko prigodnih pjesama. Biskup Mrzljak prilikom posjeta domu slavljenika poklonio je Bolti Najmanu plaketu Varaždinske biskupije s likovima biskupijskih zaštitnika sv. Marka Križevčanina i bl. Alojzija Stepinca.
Bolto Najman rođen je u vrijeme Prvog svjetskog rata 3. siječnja 1917. godine u Cirkovljanu od roditelja Matije i Magdalene r. Mikec. Odrastao je s tri brata i tri sestre u skromnoj obitelji. U vrijeme Drugog svjetskog rata mobiliziran je i poslan na radne zadatke u Njemačku, a poslije prevrata odsluživao je vojsku u Zagrebu. Oženio se s Katarinom r. Berljak 2. veljače 1949. godine te su 5. siječnja 1951. dobili prvog sina Ivana. Ubrzo je stradao na gradilištu ceste u Zidanom Mostu u Sloveniji kada mu je rudarski vagonet natovaren šljunkom smrskao desnu potkoljenicu. Mučnih osam mjeseci preležao je u bolnici nakon ugrađenih šipki u skvrčenom položaju zbog presađivanja kože. Nakon oporavka ostao je trajni invalid rada. Koliko je mogao, nastojao je raditi na poljoprivredi s obitelji i starijim bratom uzimajući u zakup tuđe njive za dio uroda. Sa suprugom Katarinom 10. kolovoza 1955. dobio je sina Stjepana, a 15. srpnja 1957. i kćer Bernardu. Vrijedni su roditelji svoje troje djece odgajali u vjerničkom duhu s redovitim nedjeljnim misama i obavljanjem prvih petaka. Veliku su žrtvu podnijeli u pripravi mlade mise sina Stjepana kada se slavlje s puno gostiju protegnulo kroz dva dana 9. kolovoza u župi Prelog i 10. kolovoza u Cirkovljanu na dan mjesnog proštenja sv. Lovre. Bolto je 3. studenog 1992. smrću voljene supruge Katarine postao udovac. Pomalo se povukao u umirovljeničke dane koje je provodio u domaćim poslovima. Danas, posljednju životnu dob vesele mu posjeti unuka Florijane i Ive te praunuke Done sa sinom Ivanom i snahom Emilijom. Zbrinut je pažnjom i njegom kćeri Bernarde koja se danonoćno skrbi za njega. Još uvijek voli pratiti prijenose nogometnih utakmica i političke emisije žaleći se da zbog oslabljena vida više ne može čitati, a čitav je život rado čitao katolički tisak. Svoj duhovni život krijepi molitvom, redovitim ispovijedima i čestim primanjem sv. pričesti koju mu donosi sin Stjepan nedjeljama i blagdanima. Nakon što mu je prije godinu dana život visio o niti, oporavio se i potpuno bistre pameti čeka svoj odlazak, kako kaže, tamo "gdje je bolje".
Preuzeto sa stranica Varaždinske biskupije
