Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća proslavljen je Spomendan odcjepljenja Međimurja od mađarske države. Prisustvovali su župan Međimurske županije Matija Posavec, gradonačelnik grada Preloga Ljubomir Kolarek te predstavnici Grada Preloga.
Iako se odcjepljenje Međimurja od mađarske države dogodilo tek 1920. godine, godinu ranije 09. siječnja 1919. godine na Franjevačkom je Trgu u Čakovcu održana velika narodna skupština na kojoj je donešena Rezolucija o odcjepljenju Međimurja od mađarske države i izražena želja za pripojenjem tadašnjoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Ta skupština je bila jedan od najvažnijih događaja za hrvatsko stanovništvo u Međimurju na kojoj je sudjelovalo preko 10.000 ljudi.
Izuzetna ličnost u povijesti tog događaja bio je Juraj Lajtman. Rođen je u Prelogu, 15. travnja 1882. Hrvatski je rimokatolički svećenik i pisac, vođa međimurskih intelektualca i narodni borac hrvatskog naroda. Velik dio svog života je proveo u rodnom mjestu kao odvjetnik. U Zagrebu je završio bogosloviju, pravne znanosti i gimnaziju. Prvo mjesto Lajtmanovog djelovanja je bio Daruvar u Slavoniji, a onda Kotoriba u Međimurju. U to vrijeme mađaron Josip Margitaj propagirao je mađarizaciju: izmislio je megyimurszki jezik, a zapravo su na taj način nastojali prikriti i legalizirati mađarizaciju u Međimurju. Lajtman se opirao mađarizaciji i u Kotoribi utemeljio hrvatski pjevački zbor, te razvio široku kulturnu aktivnost među međimurskim Hrvatima. Po Lajtmanovoj ideji osnivaju se i drugi pjevački zborovi u Međimurju. Lajtman je i pisao na međimurskom narječju, baš zbog toga, da bi sačuvao tradiciju kajkavskog narječja i razumljivo propovijedao ljudima Međimurja. Lajtman je upotrebljavao Gajicu, dok Margitaj je silio mađarsku abecedu. Lajtman, slovenski Ivan Kuhar i Ignac Lipnjak su napisali molitvenik Jezuš, ljubav moja (1912. Zagreb). Lajtman je htio napisati međimursku školsku bibliju, ali rukopis nikad nije bio tiskan.
