Praznik, Dan antifašističke borbe, Grad Prelog obilježio je polaganjem vijenca i paljenjem svijeća ispred Spomenika palim borcima, rad Luja Bezeredija, u parku Trg Slobode u Prelogu. Dan antifašističke borbe obilježava se u znak sjećanja na 22. lipnja 1941., kada je u šumi Brezovica pored Siska osnovan Prvi sisački partizanski odred. Bila je to prva antifašistička postrojba ne samo u Hrvatskoj, nego i u ovom dijelu Europe. Počevši od Siska, antifašistički ustanak u Hrvatskoj razvijao se postupno, sa sve većim opredjeljenjem hrvatskog naroda za partizanski pokret. Za vrijeme II. svjetskog rata na području Hrvatske pod kontrolom antifašističkog pokreta Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH) obavljalo je vrhovnu zakonodavnu i izvršnu funkciju, da bi 1945. godine ZAVNOH prerastao u Narodni sabor Hrvatske. Tako je i tijekom narodnooslobodilačke borbe u Hrvatskoj očuvan povijesni kontinuitet hrvatskog državnog suvereniteta. Završetkom Drugoga svjetskog rata 1945. godine konstituirana je Narodna Republika Hrvatska kao federalna jedinica ondašnje Federativne Narodne Republike Jugoslavije koja je iz Drugog svjetskog rata izašla kao pobjednica na strani savezničkih snaga. Svim se prisutnima obratio gradonačelnik Ljubomir Kolarek, a minutom šutnje odana je počast svima onima koji su izgubili svoj život u bilo kojem od ratnih vihora. Među uzvanicima bili su i predsjednik Skupštine Međimurske županije Dragutin Glavina, predsjednik Gradskog vijeća Grada Preloga Đuro Ujlaki te zamjenik gradonačelnika Grada Preloga Zdravko Kvakan.

Lujo Bezeredi (Bezeredy) bio je hrvatsko – mađarski kipar i slikar. Rođen je u gradu Nova u Mađarskoj, a nakon smrti roditelja preselio se u Čakovec, Hrvatska, gdje je završio školovanje u pučkoj školi i učiteljskoj školi. Kasnije je studirao na Visokoj školi za obrazovanje u Ljubljani i Budimpešti te upisao Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu 1922. godine. Između 1936. i 1941. živio je u Beogradu. Kao materijal za skulpture uglavnom se koristio materijalom terakota, s engobom koja mu je najdraža tehnika, zajedno s rjeđe korištenim tehnikama keramike i ostakljenja. Njegov rad karakteriziraju socijalni motivi iz gradskog i seoskog života. 1942. vratio se u Čakovec, gdje je sa suprugom živio do smrti. Bezeredi je poklonio cijelu svoju zbirku od 485 različitih umjetničkih djela Međimurskom županijskom muzeju u Čakovcu. Pokopan je na gradskom groblju u Čakovcu.