Od srijede do petka, 10. do 12. studenog, održani su ovogodišnji Priločki velikani. Predstavljen je 8. Zbornik radova članova Književnog kruga Prelog o kojem profesorica Marija Oto Sačer kaže: „2021. godina, godina  je jubileja Književnog kruga Prelog, koji slavi svoju 15. obljetnicu od svojeg osnutka. Svojim radom i zalaganjem tijekom svih ovih godina postali su prepoznatljiv „brand“ grada Preloga. Pokretači su i organizatori brojnih manifestacija koje imaju svoj stalni termin u godišnjem kalendaru i koje su svake godine sve posjećenije. Svojim književnim večerima, tematskim predavanjima i edukacijama nastoje upoznati sugrađane sa svojim radom ali i radom poznatih Priločanaca koji su zaslužni za povijest ovoga grada, a koji su nažalost zaboravljeni ili nepravedno zapostavljeni. Iako su svoje aktivnosti ove i prethodne godine sveli na minimum zbog globalne pandemije, svoje pisanje nisu stavili po strani, već su si dali truda i pisali čak i više nego prethodnih godina. U osmom su se po redu Zborniku književnih radova članovi Književnog kruga Prelog predstavili svojim lirskim i proznim radovima pisanim kajkavskim narječjem i standardnim hrvatskim jezikom. Prvi se dio Zbornika sastoji od lirskih pjesama pisanih kajkavskim narječjem i standardnim hrvatskim jezikom. Pjesme pisane kajkavskim narječjem najčešće govore o prošlim vremenima, rodnom kraju, ljepotama prirode, djetinjstvu i svemu onome što ih je zaokupljalo i radovalo u mladosti. Neke pjesme imaju i humorističan karakter. Pjesme pisane standardnim hrvatskim jezikom misaonog su i ljubavnog karaktera, a govore o smislu života i raznim životnim pitanjima koja svakodnevno zaokupljaju njihove autore. U ovogodišnjem se izdanju Zbornika nalaze samo dva prozna teksta, oba pisana standardnim hrvatskim jezikom. Prvi tekst Dogodila se ljubav Zlate Tisaj govori o nemogućoj, donekle zabranjenoj ljubavi, dok tekst Franje Žeželja Mustaka Starac i more i san u kamenu govori o stvarnom događaju, odnosno o Barba Lovri, sedamdesetogodišnjem ribaru kojeg je autor sreo na jednom od svojih mnogobrojnih radnih putovanja. Čar je ovakvih tekstova što daju prikaz života i sudbine jednostavnih, nepoznatih malih ljudi koji se svakodnevno bore za vlastitu egzistenciju i pritom se ne žale, naprotiv sretni su i prihvaćaju život takvim kakav jest. Zbornik poput ovog dokaz je da književnost i književna riječ ne može nestati dok postoje mali, obični ljudi koji ju njeguju i koji ne daju da internet i digitalna izdanja zamjene ona pisana i tiskana jer miris svježe tiskanih stranica mami ljude da uzmu knjige u ruke i čitaju ju. Posebnost ovog Zbornika su djela na kajkavskom narječju, domaćem jeziku, koji njeguju članovi Književnog kruga Preloga i to samo može i mora biti poticaj svima da njeguju svoj govor jer dok je ljudi koji se svakodnevno koriste njime on ne može i ne smije nestati.“.

Drugog dana predstavljena je biografija Josipa Šimunka o Jeleni Pavčec, hrvatskoj narodnoj umjetnici i koreografkinji iz Preloga. O knjizi sam autor kaže: „Pisati o plesu uvijek je nedovoljno. Sam opis plesa ne dotiče ono duhovno, već samo pokrete plesača. Plesati se, međutim, može i bez ruku i nogu, emotivnom energijom i duhovnim očima. Kako su to davno primijetili analitičari plesa, tako je i A. Keappler rekao da nipošto nije svejedno pleše li se za bogove, za ljude ili samo za zabavu ili pak individualno prema svojim osjećajima. Moglo bi se reći da je ples duhovni govor tijela koji nije samo dinamika pokreta, već i duha. Osim toga, važno je za koga se pleše kao i emocionalno stanje pojedinca koji pleše jer o tome ovisi tumačenje plesnih pokreta.  U današnje je vrijeme ples najčešće namijenjen publici stoga je važna interakcija izvođača i publike. Zbog toga je ples nemoguće zabilježiti na papiru u svojoj punini, a ni opisi plesa nisu sasvim točni, uvijek nedostaje ono nešto što se ne može uhvatiti. Kao i kod mimike lica, plesni pokret može govoriti više od riječi ako ga znamo protumačiti. To je svojevremeno lijepo rekao Antun Radić: „Ako treba dokaza da duša gible čovjeka, da je gibanje onakvo, kakva je duša, eno vam dokaza u kolu. Čije je gibanje nalik na medvjeđe i duša mu je medvjedu nalik. Djevojke se što sam vidio u kolu, kreću, ne znam reći drugačije nego da nepoznato razjasnim promišljenim, kao vile.“ (Radić 1889./111). U današnje vrijeme ples se često prenosi suvremenim medijima, stoga je prisutan plesni pokret, glazba i pjevanje. Ono što gotovo da nije moguće dohvatiti jest doživljaj plesa, kako kod izvođača tako i kod drugih sudionika. Prije televizije i drugih medijskih  formata, a tako je i danas, plesni pokret zapisivao se na papiru. U svijetu je najpoznatije plesno pismo kinetografija ili labanotacija, prema slovačkom plesaču Rudolfu Labanu, koje je od stručnjaka zapisivača plesa usvojen 1925. godine. U SAD se razvija analitičko zapisivanje plesnih pokreta i emocija Effort-shappe. Donijeto je iz područja baleta sa svojim posebnim simbolima. U Hrvatskoj je ples zapisivao dr. Vinko Žganec, a zapisi su poznati pod nazivom Žgančevo pismo. Zapisivač se tu služi notama te simbolima iznad nota koji označavaju smjer kretanja, udarac, titraj i drugo. To se pismo mora nadopuniti pojašnjenjem riječima kako bi bilo razumljivo, a dobro je poslužilo zapisivačima na terenu koji su brzo morali nešto zapisati. Plesna pisma u načelu dohvaćaju plesne pokrete i ne mogu zabilježiti puninu plesa i osjećaje kako plesača tako i promatrača, no važno je bilo zapisati plesne pokrete kako se ne bi zaboravili. Zbog toga je svaka knjiga o plesu unaprijed osuđena na nedovoljan opis cjeline plesa. Isto se događa i s ovom knjigom koja govori o hrvatskoj narodnoj umjetnici Jeleni Pavčec i narodnim koreografima Međimurja i stvaranju međimurskih narodnih plesova nakon Drugog svjetskog rata. U današnje vrijeme mnogo je jednostavnije, zbog suvremenih medijskih tehnologija, filma, televizije, mobilnih uređaja i interneta zapisivati plesne pokrete i plesove. Cilj je uvijek isti, a glasi: narodna baština i nematerijalna kultura ne smije pasti u zaborav, a to se neće dogoditi ako se brižno čuva.“

Posljednjeg dana u suradnji sa Srednjom školom Prelog i profesoricom Željkom Ivančok Varga održan je PUB kviz – Priločki velikani za učenike osmih razreda Osnovne škole Prelog.