U petak, 10. rujna u Muzeju Croata insulanus Grada Preloga, otvorena je retrospektivna izložba slikara Đure Mlinarca. Izložbu je predstavila kustosica Muzeja Iva Kožnjak, anegdota s druženja sa slikarom prisjetio se likovni kritičar i novinar Josip Šimunko, a izložbu je otvorio zamjenik gradonačelnika Grada Preloga, Zdravko Kvakan. Nagrađeni sastavak kojeg je unuka Nives napisala za svog djeda Đuru Mlinarca pročitala je učenica Osnovne škole Prelog Elizabeta Srpak. Izložbu su uz međimursku popevku pratili Tamara Korunek i Marko Žerjav. Izložba ostaje otvorena do 5. studenog 2021. godine. Prelog Đuru Mlinarca pamti kao važnog slikara, učitelja, prijatelja, zaljubljenika u Dravu i predjele uz rijeku. Likovnoj sceni Preloga dao je zaista mnogo, bilježeći vedute kroz impresionističku izmaglicu koje četrdesetak godina kasnije na platnu ili juti čuvaju mirnoću i snovitost tada malog mjesta uz rijeku… Samoukim slikarima – prijateljima velikodušno je pružao poduku i davao savjete, poticao ih na napredak i prenosi ljubav prema slikarstvu mlađim generacijama… Danas ti stasali slikari o Đuri Mlinarcu govore s velikim poštovanjem, ne samo kao učitelju slikarstva, već čovjeku, vedra duha i velika srca.

Iako je veći dio života proveo u Zagrebu, radeći u Hrvatskom narodnom kazalištu, često je svraćao u Prelog. Skicirao je prizore uz rijeku Dravu u društvu preločkih mladih slikara ili obitelji s kojom je plovio čamcem, uz neizostavan rekvizit – crtački blok i olovku. Kasnije je skice prenosio na platno. Ribići, grmovi, visoko drveće, motivi su koje je bilježio pretežno plavim i zelenim tonovima.  Upečatljiva je slika Naša vrba koja krasi naslovnicu kataloga. Slika prijatelja kako odmara ispod vrbe koja je bila mjesto sastanka mladih. Zanimljivo je da je Đuro Mlinarec ovu sliku naslikao na juti, što nije česta slikarska podloga. U etnološkom smislu, ovaj čin možemo sagledati kao duh tradicije. Na juti je zabilježio motive iz Zagorja (Vukovina) i Granešine, dijela Zagreba gdje je živio. U Granešini je svoj trag ostavio također na župnoj crkvi, freski na ulaznom portalu crkve. Freske je radio i popravljao u crkvama u čitavoj sjeverozapadnoj Hrvatskoj.

Rad u slikarskoj radionici u Hrvatskog narodnom kazalištu u Zagrebu pružao mu je putovanja diljem svijeta, s kojih je također donosio skice. Izuzetno ga se dojmio Kijev, u koji je kasnije i samostalno putovao, te slikao prizore iz tog velikog grada na rijeci. Gradovi i mjesta uz rijeku, bajkoviti dvorci, ljepota prirode, utkani su u srce Đure Mlinarca. Tek rijetko je slikao portrete. Oni odišu intimizmom, preslikava ne samo fizionomiju, već duh portretiranog. Izradio je i svoj autoportret, dodavši mu pokoji nadrealni detalj letećih alata u pozadini. Posljednja slika bila mu je upravo portret, njegove voljene unuke Nives, kojeg radi bolesti, nažalost, nije uspio dovršiti. Slikar Đuro Mlinarec preloškoj likovnoj sceni dao je veliki značaj, visokom kvalitetom radova u koje je prenosio dravske pejzaže, vizure mjesta, upečatljive ljude… motivima kojima je uvijek bio vezan uz rodni mu Prelog.