Dom kulture Grada Preloga, ugostio je, u utorak 23. siječnja 2024. godine, kazališnu predstavu „Testosteron“, redatelja i prevoditelja Jasmina Novljakovića. Predstavu su na pozornici prikazali glumci Enes Vejzović, Sven Šestak, Hrvoje Klobučar, Ivica Pucar, Filip Križan, Ivan Simon te Ivan Grčić. Predstava je nastala u produkciji Teatra EXIT, Ludens Teatra i Kulturnog centra Osijek.
O PREDSTAVI:
Je li život podređen razumu, osjećajima ili smo radije robovi biologije? Upleteni u začarani krug požude, egoizma i želje za ljubavlju, pateći od usamljenosti, možemo li postići sklad sa suprotnim spolom i sami sa sobom? Ovo su neka od brojnih pitanja s kojima ćemo se suočiti nakon gledanja komedije Andrzeja Saramonowicza, Testosteron. Iako to ništa ne najavljuje, autor nas stavlja uza zid svih važnih problema koji se tiču našeg bića, seksualnosti i mjesta u svijetu. On to čini, zabavljajući publiku od prve do posljednje scene, bez pada forme ili usporavanja. Ali krenimo od početka. Hormonska komedija Andrzeja Saramonowicza, Testosteron započela je svoju karijeru 2002. nakon premijere u kazalištu Montownia u Varšavi, gdje se postala kazališni hit. Proglašena najboljom suvremenom poljskom komedijom, opisuje se kao scenski vješt komad, koji publici jamči izvrsnu zabavu. Snaga Saramonowiczeve umjetnosti su inteligentni i briljantni, a istovremeno urnebesni dijalozi. Jaka strana predstave je izvrsna struktura i brzi zaokreti radnje, koji bi bili dostojni najboljeg senzacionalnog filma. Saramonowicz majstorski gradi likove, a komedija, intrigantna i dinamična otkriva tajne njihovih života, smiješne i potresne. Odnosi sa suprotnim spolom pokazuju šaroliku i kompliciranu sliku muške stvarnosti. Ovdje učimo o istinama na kojima se temelji poredak svijeta. Konačno upoznajemo i pokretačku snagu koja određuje rodno ponašanje, kemijski spoj – Testosteron. Kako kaže jedan od likova – Buba: On nas tjera da jurimo za ženama od adolescencije do kraja života… On nas čini vječno potencijalnim silovateljima i ubojicama… Ovaj muški hormon čini dramske likove robovima bioloških refleksa. Iako njegovo postojanje postaje jednostavno objašnjenje ponašanja likova, Saramonowicz ne staje na zaključku o dominaciji testosterona. U potrazi za mudrošću i skladom, mehanizmi koje je teško kontrolirati stalno nastaju, čovjek ima dušu, ali je i podređen biologiji i kemiji koje vladaju tijelom. Argumenti protagonista prožimaju se izrazitim šovinizmom, ali im je nemoguće poreći da su u pravu. U njima nalazimo mnogo istine, iako je prikazana u krivom zrcalu. Saramonowiczeva umjetnost razotkriva ograničenja kojima su muškarci podložni. Iskrenost također zahtijeva priznanje da im i žene podliježu. Testosteron, koji ustrajno koristi šablone, posebno one koji se tiču spola, istovremeno se nemilosrdno obračunava s tim šablonama. Razotkriva macho mitove, ismijava njihove glavne predstavnike Tita i Stavrosa. Ismijava mušku želju za idealnom ženom. Žene optužuje za koristoljublje i kalkuliranje u vezama. Popis grijeha protiv suprotnog spola jednako je dugačak s obje strane. Svaki od heroja “Testosterona” je drugačiji i dolazi s različitom prtljagom iskustava.