Page 23 - Prilocki_list_2014_za_web
P. 23
Prelog, 30. prosinca 2014. www. prelog.hr
GRAD PRELOG U 2014. 23
KLUB DUGA Svatko od nas želi stvoriti pozitivnu sliku o sebi, ostvariti svoje snove.
To pokušavam i ja u našoj Dugi. Ispunjava me, podiže, daje snagu, vri-
jednosti u životu, ali uzajamno. Na susretima se družimo, razgovara-
mo, pjevamo, plešemo, crtamo, izrađujemo, dodirujemo se zagrljajem,
podrška smo jedni drugima, zajedno smo jedni za druge. Duga je dio
mene, a tako će i ostati, nadam se dugo, dugo, dok me boje duge ne
skrenu i odvedu u druge krajeve.
(Volonterka Štefanija Najman)
Volonterka sam u klubu Duga otpočetka rada. Nisam nikad previše znala
o osobama koje su drugačije ili imaju posebne potrebe. Kao djelatnica
u dječjem vrtića Fijolica upoznala sam dječaka Ivana… Posebno lijepo
dijete, s puno istih pitanja, veoma znatiželjan na svoj način. Malo poma-
lo, prirastao mi je srcu. Međutim, smatrala sam, pošto nisam odgojno-
obrazovne struke, da nisam osoba koja bi mogla pomoći bilo čime tom
malom Ivanu. Na nagovor Brankice Mezga, počela sam dolaziti u klub
Iako svaka peta osoba ima neku vrstu teškoća, ljudi su obično Duga. Shvatila sam da ponekad ne treba puno znanja, već samo dobra
zbunjeni u susretu s njima. Nedovoljna upućenost u njihove potrebe i volja, jednostavnost, pokoja dobra i prijateljska riječ može svakog ra-
mogućnosti, nepoznavanje načina pružanja pomoći, te predrasude ili zveseliti…., i tako je prošlo puno godina. Članovi Duge sada više nisu
strah od susreta s nepoznatim, sputavaju ljude da slobodno komuni- djeca nego odrasle osobe, a i mi volonteri, smo već također ostarjeli.
ciraju i nude pomoć. Stoga vas, ovim člankom, članovi „Duge“ žele Istina, ponekad sam mislila odustati, nisam imala vremena, sve zabo-
uputiti kako im možete pomoći i biti im prijatelji. Prepoznate li potre- raviti… Ali to se ne može. Kad dođe srijeda, razmišljam što sada rade
bu za pružanjem pomoći osobi sa teškoćama, pitajte ju kako joj najbo- Natalija, Suzana, Olgica, Cilika, Ivan, Jelena…, a kad vidim osmjehe na
lje možete pomoći. Obraćajte se neposredmo osobi s teškoćama, a ne njihovim licima, znam da im ipak puno znači naše prijateljstvo i druže-
roditelju, partneru, pratitelju ili prevoditelju. Razgovarajte normalno,
služeći se svakodnevnim izrazima poput: “Vidimo se”, “Pozdravljam,
trčim dalje”, “Čujemo se”, - bez obzira na to o kakvom se invaliditetu
radi kod osobe s kojom razgovarate. Nemojte se bojati krivih riječi.
Ako sa osobom u invalidskim kolicima razgovarate dulje vrijeme, na-
stojte sjesti kako biste se gledali u oči. Usredotočite se na osobu koja
ima neki poremečaj govora. Ako niste razumjeli što je rekla, zamolite
ju da ponovi. Nemojte glumiti da razumijete. Govorite polako i direk-
tno prema osobi oštećena sluha. Ne vičite, ne govorite joj u uho. Vaši
izrazi lica i pokreti usnama pomažu joj da razumije. Ako ipak niste
sigurni da vas je razumjela - napišite poruku. Pozdravljajući slijepu ili
slabovidnu osobu kažite joj i svoje ime. Ako nudite pomoć u hodanju,
ponudite joj da se osloni na Vašu ruku. Gluhoslijepe osobe vas mogu
razumjeti jedino dodirom. Ako se nađete u situaciji da komunicirate s nje, bez obzira što nisam stručna osoba. Najljepše nam je kad zajedno
takvom osobom, uspostavite kontakt ispisivanjem velikih tiskanih slo- slušamo glazbu, plešemo, vježbamo, izrađujemo razne ukrase, častimo
va na njenom dlanu. Budite obazrivi i strpljivi, osobama s teškoćama se slatkim kolačima, idemo na sladoled, pizzu….
može trebati više vremena da nešto učine. Ne hvalite pretjerano osobu
s teškoćama zbog obavljanja normalnih životnih zadaća. (Volonterka Marija Vuk )
Djeca iz Dječjeg vijeća grada Preloga i njihova voditeljica Na-
talija Blažeka družili su se s članovima i volonterima kluba povodom
Valentinova. Da djeca nemaju predrasude bilo je očito u zajedničkom Što je Duga za mene?
plesu, igri i druženju. U tjednu Caritasa posjet njihovih članova donio
je novi osmjeh na lice članovima Duge. Članovi i volonteri Duge pri-
sutni su i u životima djece u Osnovnoj školi u Draškovcu. Uključeni su Na nebu prekrasne boje.
u njihove aktivnosti i projekte. Da li ima nešto ljepše,
Kad kroz te boje vidiš
VOLONTERI DUGE Ciliku, Jelenu, Nataliju,
Suzanu, Ivana, Olgicu,
Duga je dio mene
Sinišu, Petru, Josipu,
Jedanaest je ljeta prošlo kako s radošću i veseljem susrećem drage pri- Damjana, Mihaela, Maju,
jatelje našeg Kluba Duga. Tada i sada, već početkom tjedna, počinjem
razmišljati o njima. Pitam se stalno - jesam li im potrebna? Doprino- Ima ih još?
sim li? Što bi vrijedne ruke mogle, što bi željele? Što srce govori? U Topiš se od ljepote
narodu se često čuje: barem šesnaest osmijeha u jednom danu da smo Duginih boja
psihički u normali. Svake srijede s tim ciljem dočekujem naše drage i I naših lijepih cvjetova.
voljene iz Kluba Duga. Okupimo se, svatko ispriča doživljaje iz obite-
lji, iz života. Svjesni smo da smo različiti, jedinstveni, neponovljivi. Volonterka Berta Kalšan
GRAD PRELOG U 2014. 23
KLUB DUGA Svatko od nas želi stvoriti pozitivnu sliku o sebi, ostvariti svoje snove.
To pokušavam i ja u našoj Dugi. Ispunjava me, podiže, daje snagu, vri-
jednosti u životu, ali uzajamno. Na susretima se družimo, razgovara-
mo, pjevamo, plešemo, crtamo, izrađujemo, dodirujemo se zagrljajem,
podrška smo jedni drugima, zajedno smo jedni za druge. Duga je dio
mene, a tako će i ostati, nadam se dugo, dugo, dok me boje duge ne
skrenu i odvedu u druge krajeve.
(Volonterka Štefanija Najman)
Volonterka sam u klubu Duga otpočetka rada. Nisam nikad previše znala
o osobama koje su drugačije ili imaju posebne potrebe. Kao djelatnica
u dječjem vrtića Fijolica upoznala sam dječaka Ivana… Posebno lijepo
dijete, s puno istih pitanja, veoma znatiželjan na svoj način. Malo poma-
lo, prirastao mi je srcu. Međutim, smatrala sam, pošto nisam odgojno-
obrazovne struke, da nisam osoba koja bi mogla pomoći bilo čime tom
malom Ivanu. Na nagovor Brankice Mezga, počela sam dolaziti u klub
Iako svaka peta osoba ima neku vrstu teškoća, ljudi su obično Duga. Shvatila sam da ponekad ne treba puno znanja, već samo dobra
zbunjeni u susretu s njima. Nedovoljna upućenost u njihove potrebe i volja, jednostavnost, pokoja dobra i prijateljska riječ može svakog ra-
mogućnosti, nepoznavanje načina pružanja pomoći, te predrasude ili zveseliti…., i tako je prošlo puno godina. Članovi Duge sada više nisu
strah od susreta s nepoznatim, sputavaju ljude da slobodno komuni- djeca nego odrasle osobe, a i mi volonteri, smo već također ostarjeli.
ciraju i nude pomoć. Stoga vas, ovim člankom, članovi „Duge“ žele Istina, ponekad sam mislila odustati, nisam imala vremena, sve zabo-
uputiti kako im možete pomoći i biti im prijatelji. Prepoznate li potre- raviti… Ali to se ne može. Kad dođe srijeda, razmišljam što sada rade
bu za pružanjem pomoći osobi sa teškoćama, pitajte ju kako joj najbo- Natalija, Suzana, Olgica, Cilika, Ivan, Jelena…, a kad vidim osmjehe na
lje možete pomoći. Obraćajte se neposredmo osobi s teškoćama, a ne njihovim licima, znam da im ipak puno znači naše prijateljstvo i druže-
roditelju, partneru, pratitelju ili prevoditelju. Razgovarajte normalno,
služeći se svakodnevnim izrazima poput: “Vidimo se”, “Pozdravljam,
trčim dalje”, “Čujemo se”, - bez obzira na to o kakvom se invaliditetu
radi kod osobe s kojom razgovarate. Nemojte se bojati krivih riječi.
Ako sa osobom u invalidskim kolicima razgovarate dulje vrijeme, na-
stojte sjesti kako biste se gledali u oči. Usredotočite se na osobu koja
ima neki poremečaj govora. Ako niste razumjeli što je rekla, zamolite
ju da ponovi. Nemojte glumiti da razumijete. Govorite polako i direk-
tno prema osobi oštećena sluha. Ne vičite, ne govorite joj u uho. Vaši
izrazi lica i pokreti usnama pomažu joj da razumije. Ako ipak niste
sigurni da vas je razumjela - napišite poruku. Pozdravljajući slijepu ili
slabovidnu osobu kažite joj i svoje ime. Ako nudite pomoć u hodanju,
ponudite joj da se osloni na Vašu ruku. Gluhoslijepe osobe vas mogu
razumjeti jedino dodirom. Ako se nađete u situaciji da komunicirate s nje, bez obzira što nisam stručna osoba. Najljepše nam je kad zajedno
takvom osobom, uspostavite kontakt ispisivanjem velikih tiskanih slo- slušamo glazbu, plešemo, vježbamo, izrađujemo razne ukrase, častimo
va na njenom dlanu. Budite obazrivi i strpljivi, osobama s teškoćama se slatkim kolačima, idemo na sladoled, pizzu….
može trebati više vremena da nešto učine. Ne hvalite pretjerano osobu
s teškoćama zbog obavljanja normalnih životnih zadaća. (Volonterka Marija Vuk )
Djeca iz Dječjeg vijeća grada Preloga i njihova voditeljica Na-
talija Blažeka družili su se s članovima i volonterima kluba povodom
Valentinova. Da djeca nemaju predrasude bilo je očito u zajedničkom Što je Duga za mene?
plesu, igri i druženju. U tjednu Caritasa posjet njihovih članova donio
je novi osmjeh na lice članovima Duge. Članovi i volonteri Duge pri-
sutni su i u životima djece u Osnovnoj školi u Draškovcu. Uključeni su Na nebu prekrasne boje.
u njihove aktivnosti i projekte. Da li ima nešto ljepše,
Kad kroz te boje vidiš
VOLONTERI DUGE Ciliku, Jelenu, Nataliju,
Suzanu, Ivana, Olgicu,
Duga je dio mene
Sinišu, Petru, Josipu,
Jedanaest je ljeta prošlo kako s radošću i veseljem susrećem drage pri- Damjana, Mihaela, Maju,
jatelje našeg Kluba Duga. Tada i sada, već početkom tjedna, počinjem
razmišljati o njima. Pitam se stalno - jesam li im potrebna? Doprino- Ima ih još?
sim li? Što bi vrijedne ruke mogle, što bi željele? Što srce govori? U Topiš se od ljepote
narodu se često čuje: barem šesnaest osmijeha u jednom danu da smo Duginih boja
psihički u normali. Svake srijede s tim ciljem dočekujem naše drage i I naših lijepih cvjetova.
voljene iz Kluba Duga. Okupimo se, svatko ispriča doživljaje iz obite-
lji, iz života. Svjesni smo da smo različiti, jedinstveni, neponovljivi. Volonterka Berta Kalšan
