„Gospodsko dijete“ od HNK (1936.) do Jazavca (1977.)
Praizvedba „Gospodskog djeteta“ bila je u Hrvatskom narodnom kazalištu 2. travnja 1936. Do rata izvedeno je 99 predstava. Kako red i dobri običaji nalažu, da za vrijeme rata muze šute, to je stota, jubilarna izvedba bila odgođena za bolja vremena. Za „Gospodsko dijete“ nastupila su ta bolja vremena istom 1951. kada je izvedena stota i daljnje predstave. Sada, 1977. stavljena je ta komedija na repertoar Satiričkog kazališta „Jazavac“.
Za dugi niz godina, od HNK do „Jazavca“ igrano je „Gospodsko dijete“ – ma koliko to zvučalo hvalisavo, ali činjenica je činjenica – u svim kazalištima hrvatskog jezičnog područja, pa i drugdje kod nas, a ponešto i u inozemstvu. Koliko je amaterskih grupa odigralo i još igra tu komediju, ne zna nitko živ jer o tom ne postoji evidencija. Većina amaterskih društava nema običaj tražiti dozvolu za izvedbu ni od autora, ni od autorske agencije, a da postoji nešto kao autorske tantijeme većini od njih ne pada ni na pamet. Da su sve te puste amaterske skupine kojom srećom nešto uplaćivale Autorskoj agenciji, bio bih već sebi sagradio vikendicu na moru. Ovako, ako hoću nekoliko dana provesti na morskom zraku kako bih pročistio bronhije, moram plaćati dolarsku cijenu pansiona nevoljko preračunatu u dinarsku valutu.
Kad se „Gospodsko dijete“ doskora nakon zagrebačke izvedbe počelo skitati izvan svog zavičaja i uputilo na osvajanje čistih štokavskih krajeva, pobojao sam se da će kajkavski dio teksta naići na nerazumijevanje štokavske publike. Bio sam, međutim, veoma zadovoljan kad sam se uvjerio da je kajkavština univerzalna. Ne samo da je publika, recimo, Beograda, Bosne i Hercegovine, Dubrovnika, Splita i tako dalje razumjela svaku riječ, već je kajkavštinu prihvatila s osobitom simpatijom. Očito su mnogim štokavcima pojedini kajkavski izrazi bili neodoljivo zabavni, pa je možda i to izvjesna komponenta uspjeha.
Kalman Mesarić (1977)“
