U sklopu obilježavanja Dana sjedinjenja Međimurja s maticom zemljom Hrvatskom, upaljene su svijeće i položeni vijenci na grobu svećenika i pisca, vođe međimurskih intelektualaca i narodnog borca hrvatskog naroda, Juraja Lajtmana u Prelogu. U Rezoluciji od 9. siječnja 1919. godine, koja je jednoglasno donesena na velikoj skupštini međimurskih Hrvata na trgu pred franjevačkom crkvom u Čakovcu, stoji:
„U Hrvatskom je narodu u Međimurju od uvijek živjela želja da se politički sjedini sa svojim suplemenicima iste krvi i jezika. Imperijalizam mađarske države, koji je nasilnom mađarizacijom htio od raznih naroda bivše države Ugarske stvoriti jedinstveni i jednojezični mađarski narod - kao što nije uspio kod ostalih nemađarskih naroda, - tako nije uspio niti kod međimurskih Hrvata. Usprkos najvećeg nasilja i najžešće mađarizacije ipak je hrvatski narod u Međimurju uščuvao svoj jezik i živu želju za oslobođenje izpod tuđinskog jarma. Kad je pobiedila ideja velikog predsjednika sjeverno-američkih država Wilsona o samoodređenju naroda, osjetili su i međimurski Hrvati da i oni imaju pravo na slobodu i život. Mađarske su vlasti htjele još jednim posljednjim udarcem u klici uništiti ovu težnju naroda za slobodom, te su mnogi sinovi našega naroda morali tu težnju platiti vlastitom krvlju. Ipak je nadošao čas oslobođenja po slavnoj vojsci sinova naše krvi i jezika. Zato danas Hrvati iz cieloga Međimurja, - sakupljeni na javnoj obćoj skupštini, održanoj 9. siječnja 1919. u glavnom mjestu Čakovcu, - pred cielim svietom otvoreno, odlučno, jednodušno i samosvjesno izjavljuju: Za uviek se odcjepljujemo od mađarske države, kojoj smo do sada pripadali samo pod utjecajem sile i protiv svoje volje.“ Dan spomena na donošenje Rezolucije o odcjepljenju Međimurja od mađarske države značajan je radi njezine uloge u povijesnoj težnji očuvanja jedinstvenosti hrvatskog teritorija.
Prigodno je slovo izrekao saborski zastupnik i gradonačelnik Preloga Ljubomir Kolarek. „Među aktivnim sudionicima događanja, koje je donijelo i odcjepljenje Međimurja od mađarske države bio je i Juraj Lajtman. Gimnaziju, bogosloviju i pravne znanosti završio je u Zagrebu. Pred prvi svjetski rat, bio je uz Luku Purića, doktora Ivana Novaka, Ignaca Lipnjaka, Vinka Žganca, jedan od najustrajnijih i najzaslužnijih pobornika za hrvatski kulturni i politički preporod Hrvata između Mure i Drave. Kao župnik, najprije je djelovao u Daruvaru, a onda u Kotoribi, gdje je, utemeljivši hrvatski pjevački zbor, razvio vrlo široku kulturnu aktivnost među međimurskim Hrvatima. Juraj Lajtman bio je vrlo aktivan i u cecilijanskom pokretu, a godine 1912. zajedno s Kuharom i Lipnjakom sastavio je i tiskao u Zagrebu glasoviti molitvenik na hrvatskom jeziku za međimurske Hrvate „Jezuš ljubav moja“, istakao je Kolarek te pozvao da se minutom šutnje oda počast Juraju Lajtmanu, ali i svima onima, koji su u bilo kojem trenutku hrvatske povijesti, svoj život dali na oltar Domovine Hrvatske. Svečanosti u Prelogu nazočili su i predstavnici Međimurske županije, predvođeni županom Međimurske županije Matijom Posavcem, predsjednik Matice hrvatske Ogranak Čakovec Ivan Pranjić, članovi Zrinske garde Čakovec, zamjenik gradonačelnika Preloga Zdravko Kvakan te članovi Gradskog vijeća Grada Preloga.
