SJEDIŠTE GRADSKE UPRAVE:
Glavna 35, 40323 Prelog; Tel: +385 (40) 645 301

Otvorena izložba Franje Mustača Medarova

Fotografije uz članak 14
30.11.2019

Uz paljenje prve adventske svijeće, u Pastoralnom centru „Bl. Alojzije Stepinac“, otvorena je izložba pod nazivom „Bilo jednom selo“ Franje Mustača Medarova. „Zašto baš ovaj naziv izložbe? Vrlo jednostavno – selo koje živi na mojim slikama više ne postoji. Selo nisu kuće, da parafraziram vukovarskog Sinišu Glavaševića, selo su ljudi koji žive u njemu sa svim svojim brigama, poslovima, tugama i radostima. Selo na mojim slikama živjelo je neko sasvim drugo vrijeme,  vrijeme drugih vrijednosti, drukčijih odnosa, sasvim drukčije u materijalnom smislu, a o svemu ostalome dalo bi se raspravljati. U skromnim kućicama svega osim djece bilo je malo pa je zato i za veselje i za zadovoljstvo trebalo malo.“, istakao je autor. Glazbom je otvorenje izložbe uljepšala harfistica Doris Karamatić. Oblik harfe nastajao je kroz povijest i ubraja se u jedan od najstarijih trzalačkih instrumenata, nastaje već u prapovijesti. Specifičan zvuk oduvijek je odolijevao izazovima vremena. A tako, čini se, i ostaje. U 21. stoljeću to dokazuju glazbenici poput harfistice Doris Karamatić, koja je sve pristune oduševila svojim izvedbama nekih bezvremenskih pjesama, poput "What a wonderful world" Louisa Armstronga ili "While My Guitar Gently Weeps" The Beatlesa.  „Ove pjesme mene vraćaju u moje odrastanje“, istakla je glazbenica. O autoru su govorili župni vikar Župe sv. Jakoba Hrvoje Damiš te župnik iz Svete Marije Pavao Markač, a izložbu je otvorio gradonačelnik Ljubomir Kolarek. Kroz program otvorenja izložbe vodio je Željko Sokač.

Franjo Mustač Medarov odio se 29.3.1958. u Svetoj Mariji kao najmlađe od devetero djece. Tu proživljava cijelo svoje djetinjstvo u društvu braće i prijatelja. Tih je godina život na selu iziskivao teški fizički napor i mnogo posla oko domaćinstva, pa Mustač uz sve obveze i školske brige uspijeva dio vremena “ukrasti” i za svoju najveću životnu strast – slikanje. Sa svojih 15 godina Mustač napušta svoj rodni kraj i odlazi na školovanje u Zagreb. Upisuje Školu primijenjenih umjetnosti i u tadašnjem đačkom domu, provodi narednih 5 godina. Tu će upoznati ljude koji dijele istu strast i interese, a s nekima od njih ostat će prijatelj do današnjeg dana. Sam dolazak u dom bila je velika promjena u njegovom životu jer je po prvi put u životu doživio poimanje svog osobnog prostora koji se sastojao od ormarića i radnog stola, u sobi s još sedmero cimera. Za nekoga tko je stigao iz velike siromašne obitelj, ovo je bio luksuz. Po završetku školovanja Zagrebu i neuspjelom pokušaju pristupanju Akademiji likovnih umjetnosti, odlazi na odsluženje vojnog roka u Tuzlu. Nakon godinu i pol vraća se kući i ubrzo se zapošljava u tekstilnoj tvornici Čateks gdje će i provesti cijeli svoj radni vijek. Proaktivnost na likovnom planu iskazuje osnivanjem Likovne udruge Donjeg Međimurja (Prelog) s kolegama slikarima Franjom Ružmanom i Damirom Šalarijem. U međuvremenu, 1988., njegova supruga Đurđica podarila mu je kćer Idu, a dvije godine kasnije rodio se i sin Jurica. Početkom devedesetih krenulo je zlatno razdoblje produktivnosti i potražnje za slikama Franje Mustača koja je bila rezultat općeg zanosa novonastalom situacijom u Hrvatskoj. Redale su se izložbe diljem Hrvatske ali i izvan nje. Sve do globalne financijske 2008. godine krize situacija biva vrlo povoljna. Nakon toga, potražnja za luksuznim dobrima jenjava i status umjetnika, pogotovo u malom Međimurskom kraju, gubi na značaju. Unatoč tome Mustač sve to vrijeme i dalje radi, stvara, uzdržava obitelj i nesmetano živi svoju prošlost kroz slike koje mu naviru iz pora najdubljih sjećanja. Nakon punih 40 godina radnog vijeka Mustač odlazi u zasluženu mirovinu. To mu omogućava kompletnu posvetu slikarstvu koje je u zadnjih 45 godina stvaranja doveo do svog vrhunca. Kreće jedno od naplodonosnijih i najproduktivnijih razdoblja u slikarevu životu, a osjetan je i poveći interes za njegova djela. U dvorištu kuće gradi vlastitu galeriju slika i ona, kao trajna kulturno-likovna baština Međimurja, ostaje čuvati sjećanja oslikana na slikarskom platnu jednog od najznačajnijih hrvatskih slikara novijeg doba.

Korisni linkovi

Žiro-račun i OIB

IBAN: HR3923900011835500002
Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb

OIB: 55624885874

Kontakt

SJEDIŠTE GRADSKE UPRAVE
Glavna 35,
40323 Prelog karta

CENTRALA:
Tel: +385 (40) 645 301
Faks: +385 (40) 638 691
Email: ured-grada@prelog.hr