U sklopu projekta Priločki velikani, Književnog kruga Prelog, predstavljena je knjiga Moja nostalgija, autora Franje Žeželja Mustaka. Promocija je održana u prostoru Multimedijalne dvorane Muzeja Croata insulanus Grada Preloga, u četvrtak, 15. studenog 2018. godine. Franjo Žeželj Mustak najstariji je član Književnog kruga Prelog, a iako je većinom poznat kao slikar, kroz godine stvaralaštva nastali su i brojni pisani radovi, koje je do sada objavljivao u Zborniku radova članova Književnog kruga Prelog. Uz autora, o knjizi i njegovom radu govorio je Josip Šimunko, a o jeziku Moje nostalgije, govorila je profesorica Marija Oto Sačer, koja je i lektorirala ovo izdanje. U glazbenom je dijelu pjevao i svirao Martin Srpak, izvevši i pjesmu uglazbljenu prema stihovima Franje Žeželja Mustaka, Ezermešter. Na knjizi i njegovom radu, Franji Žeželju, čestitao je predsjednik Gradskog vijeća Grada Preloga Đuro Ujlaki, dok je svima zahvalila predsjednica Književnog kruga Prelog Mirjana Hržić. Izuzetno je zanimljiva i bogata biografija Franje Žeželja Mustaka.
Franjo Žeželj Mustak rođen je 25. ožujka 1937. godine u Prelog od oca Andrije i majke Rozalije, rođene Mustak. 1951. godine završava sedmoljetku u Prelogu i odlazi izučavati zanat u Sloveniju. 1953. godine zbog školovanja odlazi u Beograd u umjetničku likorezačku radionicu u sastavu poduzeća za dekorativne radove Polet gdje specijalizira akroteriju i biljnu ornamentiku u grupi prof. Dragutina Spasića, akademskog kipara.
U proljeće 1957. godine nalazi se na odsluženju vojnog roka u Ćupriji i Zrenjaninu, u bivšoj državi. 1959. godine zapošljava se u poduzeću Delo u Beogradu. Putuje i radi po cijeloj Jugoslaviji, uglavnom na spomenicima kulture. Boravi u pedesetak gradova i mjesta bivše države. Iza njega ostaje mnogo slika i radova u Hrvatskoj, BiH, Srbiji, Makedoniji i Sloveniji. Obnavlja zapuštene objekte od Portoroža do Ulcinja, od Subotice do otoka Suska i Dalmacije. Boravi i radi na Ohridu, Velesu, Mostaru, Podgorici, na Brdu kod Kranja i na vilama kraljeva Karađorđevića, ali i na obnovi Titove rezidencije na Brijunskom otočju. U to vrijeme član je komisije za popis stradalih objekata poslije potresa u Skoplju, a kasnije i u obnovi samog Skoplja. U Beogradu radi i na izradi kulisa za film Džingis-kan u filmskom gradu Košutnjaku. U jesen 1966. godine, zbog kritike komunističkog sustava završava u zatvoru. Pritvoren je i kasnije otpušten s posla te otpremljen u Prelog.
Nakon tri godine, dobiva dopuštenje za izlazak iz zemlje i rad u inozemstvu te odlazi u Njemačku. Prvi posao dobio je u Felbachu kod Stuttgarta i zapošljava se u firmi Hegelle. Potom odlazi u Frankfurt u tvrtku Shultze koja je bila kooperant velikog koncerna Philip Hollzman. Tu ga zapažaju kao vrsnog majstora. U Njemačkoj radi u više gradova, a u slobodno vrijeme slika. Upoznaje barunicu prof. Ilse Juli von Honbergk, s kojom surađuje dugi niz godina. Studira povijest umjetnosti, tehniku i materijale starih flamanskih majstora i talijanskih freskoslikara. U Njemačkoj službeno boravi do jeseni 1977. godine.
Do kraja 1975. godine radi u tvrtki Philip Hollzman, gotovo sve slobodno vrijeme između poslova koristi za putovanja. Putuje i u Južnoafričku Republiku (Johannesburg) gdje dizajnira umjetničku fasadu. Od 1972. do 1975. više puta boravi u Parizu. Slika i putuje po Francuskoj, druži se sa slikarom Virgilijem Nevjestićem i mnogim umjetnicima iz raznih zemalja. Povremeno putuje u druge zemlje: Belgiju, Luksemburg, Nizozemsku, Angoru. Odlazi i na studijska putovanja u Italiju. To su ujedno njegove najplodnije godine.
1977. godine zbog zdravstvenih razloga vraća se u Prelog. Bavi se poljoprivredom jer od umjetnosti nije moguće živjeti. Jedno je vrijeme predstavnik kooperanata Preloga u Zadružnom savezu Hrvatske za regiju Varaždin. Zbog bolesti na kratko vrijeme prestaje slikati. 1988. godine postaje član Likovnog udruženja Međimurja, a od 1993. član je Likovne udruge donjeg Međimurja. 2014. godine u rodnom Prelogu priređuje prvu samostalnu retrospektivnu izložbu slika.
Slikar Franjo Žeželj Mustak sudionik je preko stotinu zajedničkih izložbi po zemljama Europe te pedesetak zajedničkih izložbi u Hrvatskoj, posebno u Prelogu, Ludbregu, Čakovcu i Varaždinu. Značajan je broj radova tijekom života poklonio europskim i domaćim udrugama, institucijama i u humanitarne svrhe te za potrebe obnove uništenog Muzeja u Vukovaru. Od 2010. godine član je „Književnog kruga Prelog“.
