Posljednjeg dana ovogodišnje manifestacije Priločki velikani održana je promocija knjige Vinka Rojka, „Stori verzi žvrgolje“. U programu promocije sudjelovali su Nino Košak, Saša Habijan i Marija Novak. O knjizi prof. Marija Oto Sačer piše: „Zbirka pjesama Stori versi žvrgolje prva je izdana zbirka pjesama Priločanca Vinka Rojka. Rojko se pisanjem kajkavske poezije bavi posljednjih desetak godina jer je imao potrebu, kako sam kaže, ostaviti pisani trag za sobom. Član je Književnog kruga Prelog koji okuplja amaterske pisce s područja Preloga, ali i šire. Svoje je radove do sada objavljivao u Zborniku Književnog kruga Prelog. Pohvaliti se može i uglazbljivanjem mnogih svojih pjesama koje su izvedene na glazbenom festivalu međimurske popevke Kre Mure i Drave. Zbirka pjesama podijeljena je na jedanaest dijelova: Rodnome gradeku, Njemu, Koje su se z notaj zišle, Koji su ostajli gljiboke trage za sobom, Međimurje mati, Za one najmenjše, Mojim najmilejšima, Stari Dravi, Moji Belici, Mea culpa, Vsakojačke te je pisana kajkavskim narječjem. U prvom dijelu zbirke pod nazivom Rodnome gradeku nalaze se pjesme koje je Rojko posvetio svojem rodnom gradu Prelogu. U tim se pjesmama može iščitati ljubav i ponos što je rođeni Priločanec te žal za time što je iz Preloga, kao i mnogi drugi njegovi stanovnici, morao otići. Njemu dio je zbirke koji se u većem dijelu sastoji od religioznih pjesama u kojima se očituje autorova vjera u Boga. Mnoge pjesme Vinka Rojka uglazbljene su i izvedene na festivalima međimurske popevke. One se nalaze u dijelu zbirke: Koje su se z notaj zišle. To su pjesme posvećene kajkavskom narječju, Muri i Dravi, dvjema rijekama koje omeđuju malo Međimurje, te selu Belici. Mnogi su hrvatski pjesnici pisali kajkavskim narječjem, međutim oni su ili zaboravljeni ili su nepravedno istisnuti iz hrvatske književne baštine. Rijetki su oni koji su zapisani u kanonu i time postali besmrtni. Baš je njima Rojko posvetio dio zbirke Koji su ostajli gljiboke trage za sobom, a oni su: Dragutin Domjanić, jedan od najistaknutijih hrvatskih modernista i pisaca kajkavske poezije, Kalman Mesarić, Preložanin koji je nepravedno istisnut iz kanona hrvatske književnosti, a za kojeg se posljednjih nekoliko godina puno čuje zahvaljujući Kazališnoj sceni Kalmana Mesarića koja je njegova djela odlučila otrgnuti od zaborava te Međimurec Florijan Andrašec, pučki kajkavski pjesnik, sakupljač narodnog blaga i običaja. Svoju ljubav i poštovanje prema rodnom Međimurju Rojko je opjevao u dijelu Međimurje mati, a ona najviše dolazi do izražaja u pjesmi Tu mje vse. Također, opisuje i povijest Međimurja, njezine stanovnike te strah da će Međimurje, kao i cijela Hrvatska, ostati bez stanovnika zbog loše demografske situacije ili zbog iseljavanja. Za moje najmenjše i Mojim najmilejšima ciklusi su pjesama u koje je Rojko uvrstio pjesme posvećene majci, ocu, unucima i svima onima do kojih mu stalo iskazujući im svoju ljubav i poštovanje. Rijeci Dravi napisao je nekoliko pjesama u ciklusu Stari Dravi. Misaone pjesme o prolaznosti vremena i života, ljudskoj gluposti, nezasitnosti, nepravdi nalaze se u dijelu Mea culpa. U pjesmama se pita kamo su nestali ljudi, poštenje, pravda. Vsakojačke počinju trima misaonim pjesmama kojima Rojko opominje te pokušava skrenuti pažnju čitatelja na zaboravljanje kajkavske riječi, na stalnu patnju Hrvata te na nepravedno društveno osuđivanje i stigmatiziranje. Na njih se nastavljaju ljubavne pjesme koje, iako govore o nesretnoj ljubavi i propitkuju što to ustvari jest ljubav, zrače optimističnim tonom, da bi zbirku završio pjesmama u kojima govori o boljim prošlim vremenima i malim, vrijednim i radišnim Međimurcima. Vinko Rojko pravi je čuvar kajkavskog narodnog blaga i kajkavskog. Svojim pjesmama nastoji sačuvati od zaborava sve one lijepe i malo manje lijepe uspomene koje su obilježile njegov život i život njegovih najmilijih. Uz pomoć pejzažnih i misaonih motiva nastoji djelovati na svijest čitatelja da nikad ne zaboravi tko je i odakle je došao i da koristi svoj kajkavski gdje kod se nalazio.“
