20. listopada

Prekrasno jesensko nedjeljno popodne. Ideja i inicijativa o župnoj biciklijadi, rođena je od našeg župnika vlč. Matije Vonića. Ispred župne crkve u Draškovcu skupljaju se biciklisti...

Četvorica iz Oporovca, petorica iz Čukovca, nekoliko iz Hemuševca, Draškovca, i već nas je tridesetak... kad evo, stiže cijela ekipa prijatelja, župljana iz Donjeg Kraljevca. Točno je 14 sati i krećemo glavnom cestom prema Čukovcu, kolonu predvodi Ivica Vadas.

Toplo sunce... vjetar u leđa... a u srcu uzbuđenje, želja za pustolovinom... Vozimo se, nas 58 zaljubljenika u bicikle i prirodu... o da, skupilo nas se pedeset i osam od tri godine pa do šezdeset i tri... Prolazimo kroz cijeli Čukovec, pozdravljeni od domaćina koji su bili na cesti... idemo prema željezničkoj stanici Donji Mihaljevec... prelazimo željezničku prugu... vozimo se preko mosta. Promatramo prekrasni krajolik nizina... plantaže lješnjaka... voćnjake... polja ubranih i još neubranih kukuruza... Prolazimo krajem koji neki od nas nikad nisu ni bili, a tako nam ne blizu... Sve drveće, grmlje, obojeno je u najšarenije boje jeseni... prekrasan užitak za oči... treperenje i šuškanje lišća, kao tihi zvuci glazbe... Samo pokoji glasni komentar, hoću li moći izdržati do kraja?!... Ali imamo mi našeg, Dragana Totu, koji ide svojim vozilom, ako, ne daj Bože, kome zatreba ikakova pomoć, a ujedno je u njegovom vozilu "pokretni restoran"... Župnik mu dao kolača, sokova, smokava, vode i vina, za okrepu biciklistima. Stigli smo do hladne vode, rijeke Mure... I tu nam je prva okrepa, uz jelo i piće, mala pauza. Dobriša Habuš, naš "prateći fotograf", čini zajedničku fotografiju... I krećemo uz nasip, ali sada makadamom prema Goričanu. Mala nezgoda, Zdravko Škoda prebacuje se u auto sa biciklom kod Dragana Tote, jer mu probušena guma. Stižemo u Goričan. Kolona biciklista kroz Goričan kreće prema graničnom prelazu tj. prema ugostiteljskom objektu "Zelengaj", gdje nas vlč. Matija Vonić časti kavom... vraćamo se natrag prema Goričanu. Raspoloženi uz smijeh i šalu, ni ne primjećujemo da smo prošli već više od 25 km., ali približavajući se prema Hemuševcu, polako se brzina smanjivala... primjećuje se lagani umor, bol u mišićima... pogotovo kod naših prijatelja iz Donjeg Kraljevca, jer njihova trasa puta bila je oko 5 km duža od naše...

Sedamnaest je sati, sunce se spušta ka zalasku. Pozdravljamo se s prijateljima iz Donjeg Kraljevca kod ulaska u Hemuševec. Svi se u jednom slažu, umor se zaboravlja, jer bilo je super... vidjeli smo i upoznali kraj kojim neki od nas nikad nisu prošli.. I svi želimo da ponovimo što više ovakovih biciklijada... Lijepo je bilo provesti dan u vožnji biciklom po priroda, družeći se sa dragim i dobrim ljudima….   Jelena Vadas,tekst ;     Dobriša Habuš, fotografije