U petak, 8. studenog 20204. u Muzeju Grada Preloga otvorena je godišnja izložba članova Likovne udruge Donjeg Međimurja Prelog, koja će se moći razgledati do 20. prosinca 2024. godine. O samom radu Udruge, članovima i njihovim postignućima govorile su ravnateljica i kustosica Muzeja Grada Preloga, Iva Kožnjak i predsjednica Likovne udruge Donjeg Međimurja Preloga, Kristina Jančec.
Likovna udruga Donjeg Međimurja Prelog djeluje više od 30 godina na području Međimurja. Od likovnih entuzijasta koji su osnovali Udrugu u svrhu razvoja i promicanja likovnog stvaralaštva u Prelogu većina i danas aktivno djeluje te je Udruga kroz dugi niz godina postala konstanta kulturnoga i likovnoga života grada. Bogatstvo i posebnost Udruge čine članovi koji svoja likovna umijeća iskazuju različitim oblikovnim pristupima, odabirom likovnih tehnika i tema.
Ovom izložbom 15 članova LUDM Prelog predstavlja svoja likovna dostignuća tijekom godine, a kroz 2024. godinu Udruzi su se priključile nove članice, fotografkinja Mateja Balent te Smiljana Strahija, koja izrađuje figure i lutke od neupredene vune tehnikom filcanja. Iako su tehnike potpuno različite nove članice dijele filigranski osjećaj za prikrivene svjetove i bajkovite prizore.
Jedan od začetnika LUDM Prelog Damir Šalari predstavlja se realističnim pejzažima koji evociraju spokoj i tišinu riječnih obala, dok slični likovni izričaj dijeli Branka Toplek prikazujući šumski kraj. Mirjana Klobučarić u impresionističkoj noti zabilježila je polje makova iz zanimljive perspektive kojom promatrača spušta u visinu stanara livade. Igra perspektive zaokuplja i Pavla Ružmana u prikazu nadstrešnice uz rijeku, stvarajući nemirnim pastoznim rukopisom. Nada Gorupić predstavlja se apstraktnim ekspresionističkim motivima, a Zvonko Živčec mrtvom i živom prirodom u vlastitom stilu.
Priznati međimurski predstavnik naive Franjo Ružman Brko izlaže zimski krajolik u tehnici slikanja na staklu, kojom vješto vlada. U vlastitoj tehnici i korištenjem različitih materijala seoski prizor tema je rada Zvonka Dolenca, dok nas Stanko Padarić u hladne dane smješta usred vinskog podruma.
Portreta su se prihvatili Franjo Mustač Medarov i Stjepan Šarić. Medarov u svom prozračnom i prepoznatljivom rukopisu oživljava međimurske narodne nošnje koje nosi par, s crkvom u pozadini, dok Šarić na vrlo osvježavajući način portretira dvoje umirovljenika - muškarac u radnoj kuti, a žena s rupcem, prikazani do pojasa. Fasetni namazi i kombinacija boja prikaz čine vrlo prozračnim, a kadar ih približava promatraču.
Posljednji navedeni, ali nikako manje važni autori su koji se izražavaju najčešće u tehnici drva. Miljenko Kranjčec prikazuje ženu na nedjeljnoj misi zatvorenih očiju usred pokajanja, dok se Stjepan Kerovec prihvatio suvremene teme industrije estetskih zahvata te pronađene komade drveta intervencijama pretvara u groteskne prikaze modernih ljudi.
Radovi svih članova iz godine u godinu razvijaju se, mijenjaju se, ponekad krenu u novom smjeru istražujući nove oblike, a ponekad se usavršavajući u stilu i tehnici u kojima su se pronašli. Ali zasigurno se može zaključiti da iz godine u godinu postaju sve bolji.
