SJEDIŠTE GRADSKE UPRAVE:
Glavna 35, 40323 Prelog; Tel: +385 (40) 645 301
Tagovi: Ivan Haramija Hans 

Umro Ivan Haramija Hans

Fotografije uz članak 1
15.09.2014

Umro je Ivan Haramija Hans, jedan od najistaknutijih hrvatskih karikaturista. I velik čovjek. Njegove karikature i smisao za humor oduševljavale su čitatelje listova i posjetitelje izložbi diljem Hrvatske i svijeta. Rođen je 28. travnja 1946. u Prelogu, gdje je završio i pučku školu, dok je gimnaziju završio u Čakovcu. U Čakovcu je završio i Pedagošku akademiju, smjer likovni odgoj. Radio je kao učitelj u Prelogu i Donjoj Dubravi. Bio je glavni i odgovorni urednik satiričko-humorističkog lista Pikač. Godine 1980. zaposlio se u Podravci, u Koprivnici, kao organizator kulturnih djelatnosti. U toj je tvrtki ostao sve do umirovljenja. Bio je jedan od utemeljitelja Hrvatskog društva karikaturista, a kao vrsni karikaturist osvajao je nagrade na svjetskim natječajima i izložbama. Pisao je knjige, sudjelovao na skupnim i samostalnim izložbama. Rado je dolazio u svoj Prelog, o kojem je i rado pisao, posebno u "Pikaču". Pisao je o raznim temama, a njegova legendarna "Pisma iz dijaspore" bila su iznimna štiva. Posljednje je objavio u broju od 1. travnja 2014. godine. (U nastavku)


PISMO IZ DIJASPORE

 PENZIĆI U ČEKAONICI

 

            Već dugo vremena spadam u normalnu grupaciju današnje zbiljnosti: betežen sem. Sukladno tome imam svoju liječnicu s kojom sam, za razliku od nekih razmaženih betežnika, vrlo zadovoljan. Prima me preko reda uz uvjet da ne budem agresivan. Radi se o karakteru mojega betega, a ne o nekakvoj korupciji, iako ne bih imao ništa protiv da me gđa liječnica korumpira. O mojemu drugomu betegu ostali pacijenti ne trebaju nikaj znati zbog liječničke tajne. Zato me, po izlasku iz ambulante prate pogledi puni mržnje, ali kakav bih ja bio čovjek kojeg nitko ne mrzi? Nisam ja od onih penzića koji su bolesni iz čiste dosade. Takvima je kod kuće uz zakonitu ženu (ili muža) dosadno, a mirovine su im preniske za odlazak u kafić ili za kupovinu novina. Odlazak doktoru jedina im je razonoda. U čekaonici uvijek nađu odlične sugovornike koji se uvijek na nešto žale. Tu je puno ljepše nego na klupi u parku gdje se penzići stalno svađaju oko politike: tko je bio partizan, tko ustaša, tko mađaron, a tko nedajbože četnik. Čekajući na poziv medicinske sestre prepirke nastaju tek u natjecanju tko ima viši tlak, slađi šećer, tko ima veće žućne, a tko glomaznije bubrežne kamence. Zucne li netko da je bio dvaput operiran odmah se s druge strane poluprazne čekaonice netko pobjedonosno javlja da je jedva preživio četiri kirurške intervencije. Mnogo se češće nađu istomišljenici koji se žale na predugo čekanje zbog gomile pacijenata koji se, poput riba u konzervi stoječki stiskaju pred ulazom u ordinaciju dok je istovremeno čekaonica prazna ili poluprazna poput fotelja u Hrvatskom saboru. Ne shvaćaju ljudi da se vani radi o teškim bolesnicima koji nemaju vremena sjediti i trabunjati o tome kako je loša organiziranost u našem zdravstvenom sustavu. Oni što sjede u čekaonicama dolaze iz čiste navike ili potrebe da jedni drugima priopće kako je njihov unuk morao punih sedam mjeseci čekati na operaciju mandula, a susjeda Mara je tek preko veze uspjela nakon godinu i pol doći na red za operaciju zanoktica. Mnogi se pacijenti žale da im doktor zabranjuje baš ona jela koja su na vrhu njihove top-ljestvice: piti lijek s pićem koje im najugodnije klizi grlom (pogodili ste: vino, žganica, konjak…), nameće embargo na pušenje. A njihov japica su kadili duhana skrivečki posađenoga na vrtu. I živeli su devedeset let jer su si sako jutro spili štamprlek družđenke. Žene se žale kak im bezobrazni doktor neće pripisati onakve tablete koje tak dobro hasne sosedi Trezi. Nekima pak veliju da su predebele i prežmefke, a njih boliju kičma i noge i imaju problema sa srcem. Kile ih ne boliju. Friškim dijabetičarkama smeta kaj nesmeju jesti kolače, a život i svetki su im nezamislivi bez buhtli i orehnjače. Muški pak se srde kaj nesmeju jesti čurke, klobasice i cvirke. Drugi pak se srde kaj im po rečima doktora kompjutor ne da više od četiri trake za mjerenje šećera u krvi, a dijabetolog je preporučil pet. kak da nigdar nisu čuli za e-medicinu. Valjda je kompjutor pametneši od nekakvih prof. dr. sc.! Uostalom, oduvijek se zna da doktori nikaj ne znaju! Medicinari i betežniki su samo trošak za državu. Ovi pak veliju da je HZZO nepotrebni i skupi posrednik između zdravstva i države. Ja pak mislim da bi na životu trebalo držati samo zdrave bolesnike. Takvi pak prigovaraju da su radeći čitav život bez bolovanja preplatili onu medicinsku pomoć za koju nigdar nema dosta penez. Ja pak se veselim kaj nigdar više ne bum moral na bolovanje. Još mi je vekše veselje dok dobim penzijicu, a još vekše dok dobim nove recepte za vračstva. Veselim se zato kaj sam pak oštetil državu za malo menje nego kaj je ona mene. Domoljubno vas pozdravlja vaš profesionalni pacijent

                                                                                                                   Ivan Haramija Hans

 Ako preživim trenutnu (ne znam po redu koju reformu zdravstva) napisat ću nešto o opravdanosti bolovanja. 

Korisni linkovi

Žiro-račun i OIB

IBAN: HR3923900011835500002
Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb

OIB: 55624885874

Kontakt

SJEDIŠTE GRADSKE UPRAVE
Glavna 35,
40323 Prelog karta

CENTRALA:
Tel: +385 (40) 645 301
Faks: +385 (40) 638 691
Email: ured-grada@prelog.hr