Page 3 - index

Humorističko - satirički list broj 16 3

PISMO IZ DIJASPORE
PENZIĆI U ČEKAONICI

Već dugo vremena spadam u normalnu klizi grlom (pogodili ste: vino, žganica, neši od nekakvih prof. dr. sc.! Uostalom,
grupaciju današnje zbiljnosti: betežen konjak…), nameće embargo na pušenje. oduvijek se zna da doktori nikaj ne znaju!
sem. Sukladno tome imam svoju liječnicu A njihov japica su kadili duhana skrivečki Medicinari i betežniki su samo trošak za
s kojom sam, za razliku od nekih razmaže- posađenoga na vrtu. I živeli su devedeset državu. Ovi pak veliju da je HZZO nepo-
nih betežnika, vrlo zadovoljan. Prima me let jer su si sako jutro spili štamprlek druž- trebni i skupi posrednik između zdravstva
preko reda uz uvjet da ne budem agresi- đenke. Žene se žale kak im bezobrazni i države. Ja pak mislim da bi na životu tre-
van. Radi se o karakteru mojega betega, a doktor neće pripisati onakve tablete koje balo držati samo zdrave bolesnike. Takvi
ne o nekakvoj korupciji, iako ne bih imao tak dobro hasne sosedi Trezi. Nekima pak pak prigovaraju da su radeći čitav život
ništa protiv da me gđa liječnica korumpi- veliju da su predebele i prežmefke, a njih bez bolovanja preplatili onu medicinsku
ra. O mojemu drugomu betegu ostali paci- boliju kičma i noge i imaju problema sa pomoć za koju nigdar nema dosta penez.
jenti ne trebaju nikaj znati zbog liječničke srcem. Kile ih ne boliju. Friškim dijabe- Ja pak se veselim kaj nigdar više ne bum
tajne. Zato me, po izlasku iz ambulante tičarkama smeta kaj nesmeju jesti kola- moral na bolovanje. Još mi je vekše vese-
prate pogledi puni mržnje, ali kakav bih če, a život i svetki su im nezamislivi bez lje dok dobim penzijicu, a još vekše dok
ja bio čovjek kojeg nitko ne mrzi? Nisam buhtli i orehnjače. Muški pak se srde kaj dobim nove recepte za vračstva. Veselim
ja od onih penzića koji su bolesni iz čiste nesmeju jesti čurke, klobasice i cvirke. se zato kaj sam pak oštetil državu za malo
dosade. Takvima je kod kuće uz zakonitu Drugi pak se srde kaj im po rečima dok- menje nego kaj je ona mene. Domoljubno
ženu (ili muža) dosadno, a mirovine su im tora kompjutor ne da više od četiri trake vas pozdravlja vaš profesionalni pacijent
preniske za odlazak u kafć ili za kupovinu za mjerenje šećera u krvi, a dijabetolog je
novina. Odlazak doktoru jedina im je razo- preporučil pet. kak da nigdar nisu čuli za Ivan Haramija Hans
noda. U čekaonici uvijek nađu odlične su- e-medicinu. Valjda je kompjutor pamet-
govornike koji se uvijek na nešto žale. Tu
je puno ljepše nego na klupi u parku gdje
se penzići stalno svađaju oko politike: tko
je bio partizan, tko ustaša, tko mađaron,
a tko nedajbože četnik. Čekajući na poziv
medicinske sestre prepirke nastaju tek u
natjecanju tko ima viši tlak, slađi šećer,
tko ima veće žućne, a tko glomaznije bu-
brežne kamence. Zucne li netko da je bio
dvaput operiran odmah se s druge strane
poluprazne čekaonice netko pobjedonosno
javlja da je jedva preživio četiri kirurške
intervencije. Mnogo se češće nađu isto-
mišljenici koji se žale na predugo čekanje
zbog gomile pacijenata koji se, poput riba
u konzervi stoječki stiskaju pred ulazom u
ordinaciju dok je istovremeno čekaonica
prazna ili poluprazna poput fotelja u Hr-
vatskom saboru. Ne shvaćaju ljudi da se
vani radi o teškim bolesnicima koji nema-
ju vremena sjediti i trabunjati o tome kako
je loša organiziranost u našem zdravstve-
nom sustavu. Oni što sjede u čekaonicama
dolaze iz čiste navike ili potrebe da jedni
drugima priopće kako je njihov unuk mo-
rao punih sedam mjeseci čekati na opera-
ciju mandula, a susjeda Mara je tek preko
veze uspjela nakon godinu i pol doći na
red za operaciju zanoktica. Mnogi se paci-
jenti žale da im doktor zabranjuje baš ona
jela koja su na vrhu njihove top-ljestvice:
piti lijek s pićem koje im najugodnije Ivan Haramija - Hans